Biolozi s univerziteta u Los Angelesu (UCLA) su u časopisu eNeuro objavili članak o uspješnom transferu sjećanja (memorije) iz jednog morskog puža u drugoga.
Zvuči kao početak nekog SF filma, ali čini se da će u relativno bliskoj budućnosti putem transfera RNK biti moguće terapijski transplantirati „umjetnu memoriju“ za ublažavanje simptoma demencije ili posttraumatskog stresnog poremećaja
Postupkom koji se u eksperimentalnoj biologiji koristi za stvaranje uslovljene memorije (jednostavan proces učenja), istraživači su na repove morskih puževa iz roda Aplysia aplicirali blage ponavljane električne impulse. Elektrostimulacija u puževa izaziva obrambeni refleks: kontrakciju i uvlačenje repa u trajanju od jedne sekunde.
Nakon što su primili pet „repnih elektrošokova“, po jedan svakih 20 minuta, a cijeli proces je ponovljen nakon 24 sata, puževi su memorisali neugodno iskustvo: kasnije su na svaki novi električni podražaj reagovali obrambenim uvlačenjem repa prosječnog trajanja od 50 sekundi. Za razliku od njih, kada su puževi koji ranije nisu iskusili šokove osjetili električni impuls, kontraktovali su rep na samo jednu sekundu.
Potom je iz živaca „iskusnih“ morskih puževa (koji su prethodno memorisali bolno iskustvo) izolirana ribonukleinska kiselina (RNK), te je ubrizgavanjem prebačena u puževe koji do tada nisu iskusili bol elektrošoka. Nakon transfera RNK, „neiskusni“ puževi su već na prvi električni podražaj reagovali kao da su ga već ranije iskusili, snažnom i dugotrajnom reakcijom uvlačenja repa.
Budućnost sjećanja
Ovim istraživanjem postavljena je posve nova paradigma u razumijevanju neuroloških procesa pohranjivanja i aktiviranja sjećanja. Do sada se, naime, vjerovalo kako su sinapse (spojevi između neurona) mjesta gdje se u nervnom sistemu pohranjuju sjećanja. Međutim, transferom memorije putem RNK, ta teorija se argumentovano dovodi u pitanje.
U stanicama živih organizama nalazi se više vrsta RNK, a buduća istraživanja će se usmjeriti prema identificiranju i izoliranju one vrste RNK koja se može najefektivnije koristiti za transfer memorije.
Ukoliko se RNK u daljnjim ispitivanjima dokaže kao pouzdan fizički faktor u procesu formiranja i čuvanja memorije, to otvara brojne neurofiziološke perspektive, npr. za pronalaženje novih načina smanjenja psihotraume uzrokovane sjećanjima (PTSP) ili za osvježavanje i vraćanje izgubljenih sjećanja u stanjima neuroloških bolesti poput Alzheimera i sličnih.
Izvor: Bug.hr
