Tehnologiju DLSS imali smo prilike upoznati zajedno s Nvidijinim prvim karticama GeForce RTX. Naime, DLSS odnosno Deep Learning Super Sampling oslanja se jedinice tensor (Tensor core) koje su uz jedinice RT (RT core) najveća novost u arhitekturi Turing na kojoj su temeljene grafičke kartice GeForce RTX.
DLSS se oslanja na mašinsko učenje kako bi slika renderovana na manjoj rezoluciji na ekranu mogla biti prikazana u većoj rezoluciji. Na jednak način funkcionisanja i klasični SSAA odnosno Super Sampling Anti Aliasing samo što se u ovom slučaju slika stvarno renderuje na većoj rezoluciji i onda na ekranu prikazuje u manjoj rezoluciji čime je dobijena viša kvaliteta slike.
Klasični SSAA interno će renderovati igru na primjer rezolucije 4K te je potom prikazati na monitoru rezolucije 1440p. DLSS će pak natjerati engine igre da interno renderuje pri rezoluciji 1080p, pa će potom svaku renderovanu sličicu uz pomoć jedinica tensor i mašinskog učenja skalirati prema gore na stvarnu rezoluciju ekrana 1440p. Iako tehnologija u teoriji ima mnogo smisla, Nvidijina inicijalna implementacija bila je daleko od savršene.
Rast performansi je svakako bio tu, no korištenje DLSS-a istovremeno je rezultiralo vrlo vidljivim zamućivanjem slike. Neki naslovi bili su više pogođeni ovim problemom, neki manje, no u prosjeku je ispalo da DLSS jednostavno nije uspio ispuniti očekivanja igrača.
No, Nvidija nije odustala, već su vrijedni inženjeri u tišini pripremali veliku nadogradnju tehnologije koja stiže pod imenom DLSS 2.0. Evo osnovnih karakteristika prema kojima se DLSS 2.0 razlikuje u odnosu na prvu generaciju tehnologije:
- Bolja kvaliteta slike – DLSS 2.0 nudi kvalitetu slike uporedivu s originalnom nativnom rezolucijom na kojoj se igra prikazuje, istovremeno renderujući svega četvrtinu do polovine piksela. Koristi novu tehnologiju temporal feedback koja je rezultat boljim detaljima i stabilnijim frametimeom
- Odlično skaliranje na svim RTX GPU-ovima i rezolucijama– novi AI algoritam efikasnije koristi tensor jezgre što je rezultat dvostruko višim performansama te skidanjem ograničenja po pitanju podržanih GPU-ova i rezolucije
- Jedna mreža za sve igre – originalni DLSS tražio je treniranje AI mreže na svakoj pojedinoj igri. DLSS 2.0 trenira se na sadržaju koji nije vezan za specifičnu igru što rezultira s neuralnom mrežom koja funkcioniše na različitim igrama. Ovo olakšava integraciju DLSS-a 2.0 u igre, pa time i povećava broj podržanih igara.
- Prilagodljive opcije – DLSS 2.0 nudi tri moda kvalitete prikaza (Quality, Balanced i Performance) koji su temeljeni na internoj rezoluciji na kojoj se igra renderuje. Primjer, u načinu rada Performance igra se interno renderuje pri rezoluciji 1080p, a prikazuje na rezoluciji 4K
DLSS 2.0 je već dostupan u nekim igrama kao što su Wolfenstein: Young Blood i Deliver us to the Moon, a uskoro će stići i u igre Control i Mechwarrior 5 putem patch-a. Postoji mogućnost da će i neki drugi stariji naslovi koji rabe stariji DLSS (Battlefield V, Shadow of the Tomb Raider, Metro Exodus, Anthem i drugi) u nekom trenutku dobiti nadogradnju na poboljšani algoritam. Još jedna dobra vijest je što je podrška za DLSS 2.0 dodana u Unreal Engine 4 što će reći da nas čeka mnogo više igara s podrškom za ovu zanimljivu tehnologiju.
Izvor: bug.hr
