Jedna od najzabavnijih stvari kod VR igara je eksperimentisanje i istraživanje je li neka igra dizajnirana da reaguje na vaše glupiranje. Meni je naprimjer važno da takva reakcija postoji u VR igrama jer ako ne postoji onda nisam potpuno kupljen idejom da sam “stvarno u igri”.
Evo primjera: u VR igrama uvijek se unosim u facu likovima, i pokušavam im nešto napraviti s interaktivnim objektima. Dobar dio VR igara, ili barem standardnih igara koje su prebačene u VR, nema tu interaktivnost pa vaše ruke prolaze kroz predmete, stolove, zidove i sl. Drugi dio VR igara dopušta vam da uzmete predmete, ali je reakcija likova kad im te predmete približite gotovo nikakva.
Zašto ovo spominjem? E pa drago mi je vidjeti da je Half-Life: Alyx u tom pogledu potpuna VR igra. U novim snimkama gameplaya koje je Valve lansirao možemo tako vidjeti interakciju s okolišem pa čak i neprijateljima koje prethodno eliminišemo. To je za ovu igru važna stvar jer stvara mehaniku gameplaya. Prebiranje po hrpi stvari nije tu čisto radi fore već između nepotrebnog morate razabrati ono što vam može koristiti.
Neki će možda reći kako su ovo nepotrebne stvari u nekoj pucačini jer ko želi podizati poklopac WC šolje da bi pokupio municiju. Shvatam tu poentu, ali isto tako prihvatam da je Half-Life: Alyx pokušaj proširivanja onoga što smatramo pucačinom iz prvoga lica. Stvari poput izvirivanja iz zaklona i bacanja granata ovdje su potpuno drugačija iskustva. Možda to još uvijek izgleda nerafinisano zbog sistema kretanja, možda vam se gameplay čini kao da je usporen, ali jedno valja priznati ekipi iz Valvea: trebalo je hrabrosti (i ludosti) da se napravi jedna ovakva igra.
Izvor: hcl.hr
