Početkom 2018. godine Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) najavila je kako će u 11. izdanje Međunarodne klasifikacije bolesti uvrstiti ono što nazivaju “gaming disorder”, odnosno mentalni poremećaj koji se manifestira kao ovisnost o videoigrama. Tada je taj poremećaj bio uvršten u skicu službenog dokumenta i postojala je mogućnost da bude izbačena iz konačne verzije.
Međutim, dokument je jučer službeno pušten u javnost, čime je ovisnost o videoigrama i službeno priznata kao psihički poremećaj. Opisi iz skice dokumenta ostali su nepromijenjeni pa tako i dalje stoji da se ovisnost o videoigrama može dijagnosticirati kroz tri karakteristike.
Prva je ta da bolesnik igranju videoigara daje prednost nad ostalim aktivnostima (primjerice, održavanju osobne higijene). Druga karakteristika je ta da bolesnik nema kontrolu nad aktivnošću igranja te s njom nastavlja i kad primijeti da ona negativno utječe na njegovo ponašanje.
Treća karakterika je ta da ovisnost vodi prema prema ostalim nepravilnostima, primjerice manjku sna, problemima s probavom, manjku fizičke aktivnosti i sl. Prema dijagnozi, bolest je prisutna i kad su ovi simptomi stalno prisutni i onda kad se ponavljaju u određenim intervalima.
Međutim, ovisnost se može dijagnosticirati na uzorku ponašanja od najmanje 12 mjeseci. Dakle, uzmete jedan tjedan godišnjeg odmora i potrošite ga u paketu na igranje videoigara po 18 sati u komadu – niste ovisnik niti ste mentalno poremećeni, barem ne još. Iz Svjetske zdravstvene organizacije ističu kako je mogućnost stjecanja ovisnosti o gamingu izrazito mala.
Priznaju kako je gaming za milijune igrača na svijetu često intenzivna aktivnost i da uvijek postoje iznimke. Primjerice, ako ste esports natjecatelj i neispavani ste – ne znači da ste ovisnik o videoigrama, odnosno mentalno poremećeni. Vrijedi napomenuti da se oko ove klasifikacije ne slažu svi psihijatri. Neki liječnici tvrde kako bi ovisnost o gamingu često mogla biti kriva dijagnoza.
Kako tvrdi psihijatar Anthony Bean za CNN, ljudi najčešće koriste videoigre kako bi se lakše nosili s poremećajima kao što su depresija ili anksioznost. U slučaju da se takvim pacijentima dijagnosticira ovisnost o igrama, zanemaruje se izvorni problem. Bean također ističe kako su kriteriji za dijagnosticiranje gaming poremećaja preširoki i da bi praksa dijagnosticiranja mogla biti previše subjektivna, što je loše jer liječnici ne razumiju igrače i njihove navike.
U najgorem slučaju, svrstavaju ih u jednu grupu, odnosno bacaju u isti koš. Kako tvrdi Bean, netko tko igra Minecraft mogao bi igrati tu igru iz sasvim drugih razloga od nekoga tko igra World of Warcraft. “To su dva vrlo različita žanra videoigara.
Ako razumijemo kojim žanrovima neka osoba gravitira, to nam može reći dosta toga o njoj.” – tvrdi Bean i zaključuje kako će ova klasifikacija otvoriti Pandorinu kutiju i ponuditi mogućnost da se pretjerivanja u svim aktivnostima klasificiraju kao mentalni poremećaji.
Inače, mi smo prošle godine objavili članak koji je temeljem najvećeg dosad provedenog istraživanja o gamerima u Hrvatskoj, a koje smo mi organizirali, ispitao koliko domaćih gamera upada u kategoriju ovisnika o igrama i što to zapravo znači.
Izvor: hcl.hr
