Hakerski napadi dešavaju se svakodnevno, no tek rijetki stižu na naslovnice portala – što uveliko zavisi o značaju i veličini nekog hakerskog napada. Ovih je dana jedan napad itekako dobio veliki značaj jer je napravljen na baze podataka koje su u vlasništvu država lidera zapadne Europe.
Naime, Velika Britanija, Holandija i Njemačka (a ranije i SAD) otvorile su veliku istragu protiv Rusije, optuživši istovremeno rusku vojnoobavještajnu agenciju GRU da je napala neke jako osjetljive baze podataka koje su povezane sa kaznenim postupcima koji se vode protiv Rusije.
Velika Britanija napravila je listu hakerskih grupa za koje tvrdi kako stoje iz napada na njihove informatičke sisteme, a iza koji stoji ruska vojnoobavještajna agencija GRU. Radi se o prilično ozbiljnim optužbama, a meta napada su čini se bili podaci koji su usko povezani s istragama protiv Rusije.
Nakon Velike Britanije, tim optužbama za hakovanje se pridružila i Holandija, a ovih dana i Njemačka koja je naglasila da vjeruje Britaniji i Holandiji te da zajedno moraju istražiti problem.
Prema dostupnim podacima, meta napada bili su podaci koji su povezani s trovanjem bivšeg ruskog dvostrukog agenta Sergeja Skripalja, zatim informacije o rušenju malezijskog aviona u Ukrajini 2014. godine, a spominje se i afera oko dopinga zbog kojeg je veliki dio ruskih sportista bio suspendovan na takmičenjima.
Ako su informacije koje iznose zajednički ova tri zapadna velikana istinite, onda svakako postoji problem koji će Europa morati nekako zaštiti. Napad na najpovjerljivije podatke otkriva kako je sistem zaštite iznimno kratak, odnosno jako je teško na kvalitetan način zaštiti podatke.
Kada uzmemo u obzir da su napadnuti podaci od velikog značaja, postavlja se pitanje šta je s našim ličnim podacima koji se čuvaju uz daleko manje mjere zaštite?
Mogu li se europske vlade udružiti u stvaranju kvalitetnog sistema koji će štiti informacije ili će i dalje donositi razne regulative koje će biti samo zakon koji je gotovo nemoguće provesti u djelo?
Izvor: pcchip.hr
