Elektromagnetska polja visoke frekvencije (HF-EMF ili kraće: EMF) su oblik neionizirajućeg zračenja i obuhvaćaju IF (intermedijarne frekvencije, od 3kHz do10MHz) i RF (radio-frekvencije, od10MHz do 300GHz).
Na temelju ranijih, nepotpunih epidemioloških i laboratorijskih dokaza na životinjama, međunarodna Agencija za istraživanje raka (IARC) je 2011. godine svrstala EMF među potencijalne humane kancerogene (tj. moguće uzroke raka u ljudi).
Na pitanje kancerogenosti EMF-a drukčije svjetlo je bacilo nekoliko novijih istraživanja, među kojima se posebno ističe “…do danas najveća studija o odnosu između incidencije tumora na mozgu i profesionalne izloženosti visokofrekventnom EMF-u”, kako to opisuje jedna od glavnih autorica istraživanja Elisabeth Cardis, voditeljica Programa za ispitivanje zračenje instituta ISGlobal iz Barcelone.
Oprez unatoč rezultatima
Koristeći detaljnu analizu svih dostupnih podataka o do sada provedenim istraživanjima i mjerenjima zračenja, dopunjenih detaljnim mjerenjima individualne izloženosti EMF-u i statistikama pojavnosti tumora, procijenjen je stepen individualne izloženosti RF-u i IF-u na radnim mjestima i analizirana je moguća povezanost s rizikom nastanka glioma i meningioma, dva najčešća tumora mozga kod odraslih.
Rezultat je naizgled vrlo jasan: studija je pokazala da ne postoje pouzdani dokazi o povezanosti između kumulativne izloženosti visokofrekventnom EMF-u i nastanka glioma ili meningioma.
No, znanstveni krugovi i dalje ostaju prilično skeptični po pitanju kancerogenosti profesionalne izloženosti elektromagnetskim poljima (što pored ostalog obuhvaća rad u blizini radarskih i telekomunikacijskih antena, medicinsko-dijagnostičkih aparata ili mikrovalnih sušara). Čemu podozrivost, ako su rezultati navodno jasni?
Razlog naučne skepse je taj što se pitanjima utjecaja EMF-a na zdravlje već duže vrijeme bavi jedna te ista skupina istraživača koja iz projekata INTEROCC i INTERPHONE, uz financijsku potporu europskog projekta GERoNiMO uspijeva sebi „povući“ praktično sva sredstva za istraživanja, pri čemu se periodično „generišu“ naizgled novi rezultati, koji se međutim većinom temelje na jedostavnom recikliranju podataka iz ranijih istraživanja.
Izvor: bug.hr
