Američki naučnici stvorili su prvu „živu mašinu“ u istoriji kombinacijom matičnih ćelija jedne vrste žabe i sitnih robota čiji je razvoj upravljan algoritmima koje je kontrolisala umjetna inteligencija.
Rezultat su tzv. xenoboti koji predstavljaju potpuno novi i do sad neviđeni oblik života na Zemlji jer ne nalikuju niti jednom živom organizmu na planeti, a nisu ni roboti u potpunosti.
Iako djelimično variraju u obliku, odnosno načinu na koji su se razvili i evoulirali, zajedničko im je to da su veličine zrna pijeska i da imaju sposobnost zarastanja rana nakon povreda. Za sada imaju sposobnost potpuno autonomnog kretanja te guranja i povlačenja mikroskopskih objekata.
Njihov potencijal je ogroman a najveća primjena se za sada predviđa u medicinskoj industriji jer se ovakvi tipovi organizama mogu koristiti za prenos lijekova u organizmu do željenih područja, boljeg targetovanja željenih zona kod određenih terapijskih liječenja, a mogu i direktno napadati željene zone ili čak ćelije u organizmu.
Xenoboti i njihova upotreba povlače i brojna etička pitanja, koja uključuju potencijalne zloupotrebe ovakve tehnologije, te povlače pitanja zaštite ljudi jer kad stvarate novi oblik života nikad zapravo ne možete biti sigurni u kojem pravcu će on nastaviti da se razvija.
