Većini vas ne trebam ja da vam kažem kako je iskustvo igranja Red Dead Redemptiona 2 odlično. Mnogi od vas koji su jedva dočekali da igra izađe na PC-u vjerovatno već proživljavaju sve kaubojske fantazije u ogromnom svijetu ove igre.
Čemu onda ovaj članak? Ja sam tu da dam svoje skromno mišljenje na PC verziju Red Dead Redemptiona 2 i da vam kažem po čemu je ona bolja od one na konzolama, uprkos činjenici što se u suštini radi o identičnoj igri. U skladu s tim, neću raditi osvrt na priču i gameplay. Za to imate Zoranovu recenziju igre na konzolama i većina toga što pročitate tamo vrijedi i za PC verziju.
Prije nego obrazložim zašto smatram kako je PC verzija igre daleko najbolja, odmah ću vas šokirati punim priznanjem: na konzoli ovu igru nikad nisam u potpunosti završio, unatoč tome što sam mišljenja kako se radi o jednoj od najboljih igara trenutne generacije. Znao sam kako će igra s vremenom doći na PC i kako je to platforma na kojoj je želim probati. Da budem jasniji, igranje igara na PC-u me totalno razmazilo – iz više razloga.
Ovo su samo neke od mojih misli za vrijeme igranja igre na PlayStationu:
- “Zašto mu treba toliko vremena da se okrene?”
- “Zašto je FPS pao tu, a ništa se ne događa na ekranu?”
- “Moram li otvarati svaku policu?”
- “Ček’, kojom kombinacijom tipki se to radi?”
- “Zašto ovo izgleda tako dobro? Zamisli kako bi dobro izgledalo na PC-u.”
- “Da bar ima nekakav Clint Eastwood skin.”
Ta pitanja i izjave bukvalno sažimaju probleme koje sam imao s igrom i koje PC port trajno otklanja. Pod broj jedan, osjećaj kontrole. Da se razumijemo, volim ja konzole i igranje određenih igara na gamepadu, ali preciznost i osjećaj kontrole koji imam koristeći miš i tastaturu lično mi je nenadmašan. Po meni, navedeno instantno čini Red Dead Redemption 2 još zabavnijom igrom. Dead eye više nije alat s kojim povećavate preciznost nego način kojim oružane prekršaje činite atraktivnijima. Kao i u GTA 5, pogled iz prvog lica uz pomoć miša i tastature igru gotovo da pretvara u ultra-realistični western simulator gdje vas promjena perspektive ne zakida za preciznost u izvođenju gameplaya.
Uz sve navedeno, Red Dead Redemption 2 iznimno je kompleksan kada su u pitanju kontrole. Naime, igra ima svu silu mehanika i različitih setova kontrola za različite aktivnosti. Od hodanja, jahanja, vožnje brodova, u borbi, menijima, mini-igrama, itd. Ukratko, na PC-u su kontrole daleko pamtljivije, moguće ih je maksimalno prilagoditi, a uvijek imate i mogućnost dodavanja različitih makronaredbi. Konačni rezultat toga je da su sve, često spore, realizmu podređene animacije i segmenti gameplaya daleko podnošljiviji kada imate osjećaj da ih preciznije kontrolišete, nezavisno o perspektivi kamere.
Pod broj dva – vizuali. Igrači na PC-u i na konzolama vječno vode bitke na temu je li grafika važna ako je gameplay dobar. Trebaju li vizuali biti na vrhu liste prioriteta? Definitivno ne. Jesu li šlag na tortu koji istu čini još boljom? Definitivno jesu. Red Dead Redemption 2 je već i na konzolama bio jedna od najljepših igara ove generacije, a niko nije iznenađen što na PC-u on može izgledati još bolje. No, s dobrim razlogom kažem “može izgledati” jer bolji vizuali ovdje dolaze uz poveću cijenu.
Prvo isprobavanje igre na 1440p rezoluciji te kombinaciji ultra i high postavki na svom PC-u s I7-7700k procesorom, 32GB rama i Nvidia 1080TI grafičkom karticom polučilo je rezultat od prosječno 58 FPS-a. Ne moram ni govoriti kako je navedeno oku daleko ugodnije od 30 FPS-a koje su konzole uspijevale isporučiti.
Upravo ta glatkoća izvođenja dodatno poboljšava gameplay, a naročito napucavanje koje je znalo biti nespretno i tromo na konzolama zbog kombinacije realnih animacija i 30 FPS-a. Ipak, moram reći kako mi je postignuti framerate pomalo podigao obrvu budući da se na spomenutoj konfiguraciji zaista rijetko susrećem s igrom koja se muči gurati stvari preko 60-FPS-a – osim ako pričamo o nekom early access užasu.
Ne čudi to zapravo budući da igra dolazi s jednim od najrealnijih grafičkih prikaza do danas. Priroda se naročito u određenim momentima približava fotorealizmu, a razina detalja zaista je neviđena. PC verzija dolazi sa zvučnim poboljšanjima koja ionako lijepu igru čine još ljepšom. Framerate je otključan, rezolucija ide i do 4K, a tu je i HDR te podrška za više monitora i slično.
PC verzija se hvali boljim i realističnijim osvjetljenjem, daleko oštrijim teksturama, te pogledima na okolinu koji mogu sezati u beskonačnost bez magle i drugih trikova kojima se konzole služe kako bi postigle bolje performanse. Ukupno, PC verzija ima čak 50(!) različitih postavki za podešavanja grafike i poigravanje s istima može biti poprilično zahtjevan zadatak.
Neke od njih će imati jedva primjetan uticaj na izgled i performanse igre, dok druge donose dramatične promjene. U svakom slučaju, imate dosta prostora za pronalazak zlatne kombinacije dobrih vizuala i glatkih performansi. U tom je pogledu svakako dobra vijest kako igra izgleda solidno čak i kada sve postavke smanjite na low, u tom slučaju najviše u oči bodu isprane teksture s daleko manje detalja.
Nema opcije za dinamičnu rezoluciju, ali kad sve ostalo propadne ima tu i opcija za njen upscale koja može značajno poboljšati performanse pod cijenu grafičke rezolucije. Ako imate snage da sve odvrtite na high ili ultra, igra izgleda impresivno i njen svijet će vas požderati do te mjere da ćete kolege u školi ili na poslu početi pozdravljati sa “howdy partner”. Kad vam neko ko ne igra igre uleti u sobu i pita vas: „Koji to film gledaš?“, znate kako je to što igrate nešto stvarno posebno.
Moram spomenuti kako sam ja valjda jedan od rijetkih sretnika koji nije iskusio gotovo niti jedan tehnički problem o kojima internet naširoko bruji od kada je igra izašla. Mislim na probleme s Rockstar Launcherom, zamrzavanjem, izbacivanjem iz igre i slično. Ono šta jesam doživio nekoliko puta je sporije učitavanja tekstura kod ulaska u igru i jedan slučaj gdje su titlovi izgubili vezu s onim što likovi pričaju.
I posljednja specifičnost PC verzije koja otklanja jednu od misli s početka, a koja je tek u procesu su svakako modifikacije. Zasada imamo tek nekolicinu trainera, mogućnost da zaigramo s bilo kojim modelom unutar igre i nekoliko drugih sitnica. Svakako, ja čekam taj Clint Eastwood skin, ali dopuštam da me moding zajednica iznenadi. Ako sam GTA 5 mogao zaigrati kao Thanos te izbrisati pola populacije Los Santosa, ko zna šta me čeka na Divljem zapadu. Pljačkanje voza Tomice već se podrazumijeva.
Sve u svemu, Red Dead Redemption 2 na PC-u, kao i na konzolama gotovo da zahtjeva da u njega utonete. Igra često korača na tankoj granici između realizma i zabave te ako ste navikli na igre poput Assassin’s Creeda može vam se činiti bolno spor. Igrači koji ga po prvi put zaigraju na PC-u neće znati o čemu pričam budući da taj dio igre tehničkim mogućnostima platforme ublažava problem tromosti i nedostatka preciznosti kontrola. Uz navedeno, vizualna poboljšanja i potencijal koji obećavaju modovi čine Red Dead Redemption 2 obaveznim štivom za sve ljubitelje igara otvorenog tipa, čak i ako niste ljubitelj kaubojske tematike. Nakon nekoliko sati s Red Dead Redemptionom 2, vjerovatno ćete to postati.
Izvor: hcl.hr
