Nastavnici matematike, jezika ili društva u Južnoj Koreji mogu se nadati novcu i slavi kakvu imjaju pevači, glumci i sportisti.
Njima milionske prihode i status zvijezde donose časovi na internetu i edukativne emisije na televiziji. Tu popularnost omogućavaju sistem vrijednosti i društveno-ekonomsko uređenje u kojima je kvalitetno obrazovanje apsolutni preduslov za uspjeh i društveni status, prenosi RTS.
Jedan od njih je Ća Gil Jon je nastavnik matematike čija objašnjenja zadataka iz algebre i geometrije uživo redovno gleda bar oko 300.000 južnokorejskih đaka – putem interneta.
Shodno tome, ni novčanik tog ekstravagantnog prosvjetara koji je poznat po tome što nastupa noseći razne čudne kape, maske ili kostime, ne poznaje prevelike stege, budući da preko edukativnog portala Seven edu i kroz razne reklame on godišnje inkasira oko osam miliona dolara.
Ća Gil Jon drži predavanja iz matematike koja su dio dodatnih časova koje južnokorejski đaci uzimaju kako bi se pripremili za prijemni ispit za fakultete. Snimke svojih predavanja postavlja na internet još od 2000. godine. Razlozi za njegovu popularnost, pored efikasnih rješenja za teške matematičke probleme i nešto lake zabave kako bi se đaci održali u budnom stanju su, kažu južnokorejski blogeri, i njegov prijatni izgled, kao i činjenica da su mnogi od njegovih učenika uspjeli da upišu željene fakultete.
Još jedan milioner u zemlji u kojoj zaposleni u firmama godišnje prosječno zarađuju između 30.000 i 35.000 dolara jeste Kvon Kju Ho, 33-godišnji nastavnik književnosti koji je, slično Ća Gil Jonu, i sam postao TV lice, a koji svoj uspjeh, kaže, duguje sposobnosti da identifikuje pitanja koja predstavljaju najveći problem za đake na prijemnom ispitu.
Među južnokorejskim predavačima koji se diče slavom i pozamašnim kontom u banci mnogo je onih koji taj društveni i ekonomski status duguju tome što su u prošlosti nastupali ili trenutno nastupaju na televizijskom kanalu EBS, koji je posvećen obrazovanju i emituje emisije koje funkcionišu kao dopunska nastava. Taj kanal osamdesetih godina ustanovila je državna televizija KBS sa ciljem ne samo da se edukuju djeca već i da se porodicama omogući da uštede novac za obrazovanje mladih naraštaja.
U Južnoj Koreji, kao i drugim zemljama sa snažnim konfučijanskim uticajem, tradicionalno postoji kult obrazovanja, gdje se znanje i pohađanje uglednih škola vide ne samo kao sredstvo za postizanje materijalnog uspjeha, već i preduslov za lično usavršavanje, te kao jedna vrstu dokaza o karakternoj vrijednosti pojedinca i njegove čitave porodice.
Zbog toga oni koji su formalno najviše postigli kada je obrazovanje u pitanju, profesori i naučnici, uživaju veliko poštovanje i visok društveni status.
U Južnoj Koreji kvalitet univerziteta koji dijete pohađa skoro u potpunosti određuje buduće zaposlenje i, s tim u vezi, visinu prihoda, stepen društvenog ugleda i kvalitet života koje će to dijete imati, pa je prijemni ispit za fakultete događaj od presudne važnosti u životima i đaka i roditelja, za koji se čitava porodica godinama priprema – đaci napornim radom, a roditelji pružanjem finansijske i psihičke podrške.
